\u010cini se da \u0107e povijest sun\u010danog dalmatinskog otoka biti manje privla\u010dna od njegovih pla\u017ea, restorana i dana\u0161nje atmosfere, ali ni\u0161ta ne mo\u017ee biti lo\u0161ije. Otok je svjedo\u010dio mnogim promjenama u vlasti i utjecajima te je bio bojno polje mnogih ratova.<\/p>\n
Ljudske zajednice na otoku postojale su jo\u0161 u paleolitiku – o \u010demu svjedo\u010de arheolo\u0161ka istra\u017eivanja iz \u0161pilje Kopa\u010dina izme\u0111u Supetra i Donjeg Humca. Kasnije, tijekom bron\u010danog i \u017eeljeznog doba, otok su naselili Iliri koji su \u017eivjeli uglavnom u unutra\u0161njosti otoka, a pre\u017eivjele su mnoge ru\u0161evine. Najpoznatije su Rat kod Lo\u017ei\u0161\u0107a, Velo Gra\u010di\u0161\u0107e u Selcima i Ko\u0161tilo kod Bola.<\/p>\n
9. godine na\u0161e ere to je podru\u010dje bilo napadnuto od strane Rimljana. Nakon duge bitke s Delmatima, Rimljani su uspjeli poraziti lokalno stanovni\u0161tvo. Kao rezultat toga nastala je provincija Dalmacija \u010diji je glavni grad bila Salona, \u200b\u200ba to je dana\u0161nji grad Solin. Vjerojatno zbog male udaljenosti otoka od Salone na Bra\u010du nije osnovan ve\u0107i grad, no dokazi rimske prisutnosti postoje na cijelom otoku, uklju\u010duju\u0107i villae rusticae, rezervoare za vodu, kupke, korita za \u017eivotinje, pre\u0161e za vino i ulje, sarkofage , ostaci marine – Bol, Splitska, uvala Lovre\u010dina).<\/p>\n
Ipak, zidanje je bilo od najve\u0107e va\u017enosti za otok. Bogati slojevi vapnenca pogodovali su razvoju ovog zanata, o \u010demu svjedo\u010de spomenici u raznim gradovima, tako\u0111er izvan otoka (Salona, \u200b\u200bAspalathos). Najva\u017eniji kamenolomi iz tog razdoblja su Plate, Stra\u017ei\u0161\u0107e i Rasohe, smje\u0161teni izme\u0111u mjesta Splitska i \u0160krip. Jedno od najpoznatijih arhitektonskih djela izra\u0111enih od ovog gra\u0111evinskog materijala je Dioklecijanova pala\u010da u Splitu. Kamen iz navedenih kamenoloma prevezen je u splitsku luku, a potom na gradili\u0161te. Istodobno se na otoku razvijala poljoprivreda, proizvodnja ulja i vina.<\/p>\n
Nakon \u0161to su Avari i Slaveni uni\u0161tili grad Salonu, otok Bra\u010d postao je uto\u010di\u0161te dezerterima. Ubrzo su se na otok po\u010deli naseljavati Slaveni. Legende ka\u017eu da su prognanici iz grada osnovali naselje \u0160krip, me\u0111utim grad je stariji. U tom razdoblju Bra\u010d je bio pod vla\u0161\u0107u Bizantskog Carstva.<\/p>\n
U 12. stolje\u0107u Hrvatska i dalmatinski gradovi ulaze u sastav Ugarske, ali Bra\u010d je dugo zadr\u017eao svoju politi\u010dku samostalnost. Od 1268. do 1357. godine stanovnici otoka Bra\u010da priznali su vlast Venecije, a potom i ugarsko-hrvatske vlasti, zadr\u017eav\u0161i svoju zasebnu samoupravu i stare povlastice.<\/p>\n
Na otoku se razvila zasebna upravna uprava sa svojim ustrojstvom, slu\u017ebama i propisima. Vojt je biran iz reda oto\u010dkog plemstva. Slu\u017ebeni jezik na otoku bio je latinski, dok je svakodnevni jezik bio hrvatski. Pismo je bila hrvatska \u0107irilica na kojoj je napisana “Povaljska listina” (1184.), najstariji i najva\u017eniji srednjovjekovni dokument otoka Bra\u010da.<\/p>\n
Godine 1420. po\u010dinje vladavina mleta\u010dke vlasti u cijeloj Dalmaciji, s izuzetkom Dubrova\u010dke republike. Mleta\u010dka Republika uspostavila je vlastito upravljanje otokom.<\/p>\n
Srednjovjekovni stanovnici otoka bavili su se uglavnom sto\u010darstvom, \u0161umarstvom, poljoprivredom, ribarstvom, te obradom kamena i trgovinom. Otok Bra\u010d je \u010detiri stolje\u0107a bio pod vla\u0161\u0107u Venecije (1420.-1797.).<\/p>\n
U 17. i 18. stolje\u0107u Osmansko Carstvo sukcesivno osvaja Bosnu, izbjeglice zauzimaju relativno sigurna podru\u010dja Dalmacije, koja je u to vrijeme do\u0161la pod vlast Habsbur\u0161ke Monarhije. uklju\u010duju\u0107i otoke, uklj. Uzeti. Tada je zapo\u010deo proces preseljenja ljudi iz unutra\u0161njosti otoka na obalu. Nastala su mnoga nova naselja kao \u0161to su Bol, Milna, Postira, Povlja, Pu\u010di\u0161\u0107a, Splitska, Sumartin, Supetar i Sutivan. Povlja, Pu\u010di\u0161\u0107a, Sumartin i Bol te samostani u Blacu, Dra\u010devoj luci i drugi bili su kolijevka znanosti i kulture.<\/p>\n
Osamnaesto stolje\u0107e prijelaz je najprije iz vladavine Mletaka pod vlast Habsbur\u0161ke Monarhije u skladu s sporazumom s Napoleonovom Francuskom, a zatim pod vlast same Francuske godinu dana. Godine 1807. knez-biskup Piotr I Petrovi\u0107-Niegosz, uz pomo\u0107 ruske flote, ponovno osvaja otok. Godine 1815., nakon pada Francuske, otok je odlukom Be\u010dkog kongresa vra\u0107en pod vlast Austro-Ugarske. Bra\u010d je 1867. godine u\u0161ao u sastav krunskih zemalja Svetog Stjepana. Nakon pada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine, otok je zajedno s ostatkom Dalmacije u\u0161ao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, preimenovana u Jugoslaviju. 1929. godine.<\/p>\n
Godine 1939 Uspostavljena je Banovina Hrvatska, koja je obuhva\u0107ala Dalmaciju, a s njom i Bra\u010d. Nakon sloma jugoslavenske dr\u017eave u travnju 1941. otok je u\u0161ao u sastav Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske.<\/p>\n
1941. tako\u0111er je bila okupacija otoka od strane talijanske vojske. Narodnooslobodila\u010dke komisije organizirane su u malim mjestima za borbu protiv okupatora. Visoka u\u010dinkovitost ovih aktivnosti dovela je do uhi\u0107enja i pogubljenja stanovni\u0161tva otoka, uklju\u010duju\u0107i stanovnike Selaca, Novog Sela, Gornjeg Humca, Pra\u017enice, Pu\u010di\u0161\u0107a, Dra\u010device i Bola. Mjesto Selca potpuno je izgorjelo.<\/p>\n
Nakon kapitulacije Italije, u jesen 1943. doma\u0107e stanovni\u0161tvo razoru\u017ealo je talijansku vojsku i nekoliko mjeseci do usta\u0161kog dolaska osloba\u0111alo otok. U sije\u010dnju 1944., kao posljedica desantne akcije s Visa na Bra\u010d, nacisti\u010dka Njema\u010dka preuzela je 1800 vojnika. U lipnju 1944. po\u010dinje iskrcavanje savezni\u010dkih postrojbi s otoka Visa na Bra\u010d. Do 18. srpnja 1944. cijeli je otok ponovno zauzet i oslobo\u0111en od njema\u010dke vlasti.<\/p>\n
U ljeto 1991. Hrvatsku su napale jugoslavenske postrojbe. Stanovnici otoka organizirali su obrambene postrojbe i obranili se od napada brodova koji su 14. i 15. listopada 1991. granatirali zapadni dio otoka (oko mjesta Milna, dio kanala izme\u0111u otoka i Splita, te Split). ). Poginuo je jedan mladi oto\u010dki branitelj. Branitelji Bra\u010da oborili su 2 zrakoplova Jugoslavenske vojske. Nakon rata otok je uklju\u010den u Splitsko-dalmatinsku \u017eupaniju (hrvatski ekvivalent Poljske pokrajine). Bra\u010d je trenutno administrativno podijeljen na op\u0107inu Supetar i op\u0107ine Milna, Sutivan, Nerezi\u0161\u0107a, Postira, Bol, Pu\u010di\u0161\u0107a i Selca.<\/p>\n[\/spb_text_block]\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
[spb_text_block title=”Par rije\u010di o Bra\u010du” pb_margin_bottom=”no” pb_border_bottom=”no” width=”1\/1″ el_position=”first last”] \u010cini se da \u0107e povijest sun\u010danog dalmatinskog otoka biti manje privla\u010dna od njegovih pla\u017ea, restorana i dana\u0161nje atmosfere, ali ni\u0161ta ne mo\u017ee biti lo\u0161ije. Otok je svjedo\u010dio mnogim promjenama u vlasti i utjecajima te je bio bojno polje mnogih ratova. Ljudske zajednice na otoku postojale su jo\u0161 u paleolitiku – […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-1340","page","type-page","status-publish","hentry"],"yoast_head":"\n